четвртак, 12. март 2020.

Saga o Inglinzima



VI

Priča se da je jednom Odin došao sa  diima* u Severnu zemlju i počeo da uči ljude raznim veštinama. Odin je bio najslavniji od svih i od njega su ljudi učili sve veštine, jer je on njima vladao, mada ih nije učio. Sad treba da se ispriča zbog čega je on bio tako slavan.

Kada je sedeo sa svojim drugovima bio je tako lep i tako veličanstven, da je svakome bilo milo da ga pogleda. A u boju se neprijatelju činio strašnim. Mogao je, pre svega da menja svoje obličje kako je hteo. Umeo je da govori tako lepo i tečno da su se svakom njegove reči dopadale i svako je verovao da su istinite.U njegovom govoru je sve bilo skladno, kao u onome što se naziva poezija. On i njegovi žreci nazivali su se majstorima pesme** jer je od njih potekla ta veština u Severnim Zemljama.

Egishjalmur- simbol moći koji je mogao nekog učiniti strašnim

Odin je mogao da učini da njegovi neprijatelji odjednom oslepe, ogluve ili da ih obuzme užas, a da ih oružje i ne rani, ne više nego prut. Njegovi su se rаtnici bacali u boj bez oklopne košulje, bili su razjareni kao besni psi, grizli su i ujedali i bili snažni kao medvedi. Ubijali su ljude a oganj i mač nisu mogli da ih povrede. Takve borbe nazivaju se berserkama.***

VII

Odin je mogao da menja svoje obličje. Za to vreme njegovo telo je ležalo kao da je mrtav, ili kao da spava, a on bi bio ptica, ili zver, riba ili zmaj. Za jedan tren mogao je da stigne i u najudaljenije krajeve, da obavi nešto što je potrebno, za njega ili njegove ljude i da se vrati.****




Mogao je rečju da utiša more i ugasi vatru, da okrene vetar na koju god hoće stranu. Imao je lađu koja se zvala Skindblandir. Preplovio je na njoj velika mora, a mogla je da se savije kao rubac. Odin je nosio svuda sa sobom glavu Mimira i ona mu je pričala mnogo toga iz drugih zemalja. Ponekad je prizivao mrtve iz zemlje ili sedeo ispod obešenih. Zbog toga su ga zvali vladarem mrtvih. Imao je i dve vrane koje je naučio da govore. Letele su iznad mnogih zemalja i sve mu zatim pričale. Zbog toga je on bio veoma mudar. Svoja ova iskustva uneo je u Rune i pesme koje se nazivaju galdor (bajalice). Zbog toga se Asi nazivaju majstorima galdora.



Odin je vladao i veštinom koja je najznačajnija od svih. Zove se čaranje*****. Pomoću čaranja mogao je da predviđa budućnost, mogao je da donosi ljudima bolest, nesreću ili smrt, da im oduzme razum i snagu i iste podari drugima. Muškarci su zazirali od čaranja , jer su se tome izveštile žene. Odinu su bile poznate sve čarolije, znao je gatke pomoću kojih se otvaraju zemlja, stene, kamen i humke. Rečju je oduzimao snagu onima koji su tamo živeli, ulazio i uzimao šta bi hteo. 

Te njegove moći su ga proslavile. Njegovi neprijatelji su ga se bojali, a prijatelji su verovali u njegovu moć. Žrecima je preneo mnoge svoje veštine. U mudrosti i čaranju samo je on bio bolji od njih. I drugi su ljudi dosta naučili od njega, tako da je čaranje bilo veoma rasprostranjeno i veoma se dugo održalo. Ljudi su se klanjali Odinu i njegovim žrecima, bilo ih je 12, nazivali su ih svojim bogovima i verovali u njih. 

Odin budi mrtvu proročicu Valu (Voluspa)



*dii ili dijami su u "Sagi o Inglinzima" vladari-sveštenici. Snori Sturluson je verovao da su bogovi bili ljudi sa posebnim moćima, koji su poveli svoj narod iz Azije u Skandinaviju. Vođa dijama bio je Odin.

** poezija je na islandskom ljóð što stoji u tesnoj vezi sa hljóð- zvuk, jasno je da se radi o magijskim pesmama, bajalicama (galdoru). 

***berserkeri, Odinovi ratnici koji su pod dejstvom raznih opojnih sredstava (halucinogene biljke kao što su jedić, pečurka muhara i sl.) ulazili u borbu. Praktikovanjem neke vrste šamanske, a verovatno i runske magije oni su dovodili sebe u stanje transa i povišene borbenosti.

****Astralna i eterična projekcija su tehnike kojim se napušta fizičko telo i operiše sa drugim (astralnim ili eteričnim telom). Promena obličja ili hamrfarir je tradicionalna tehnika šamanskog tipa kojom je, kao što vidimo, vladao i Odin.

***** u originalu seiðr


Bog se gostio u Valhali, Bagdala, Kruševac

петак, 21. фебруар 2020.

Život na vikinškoj farmi





  Život na farmi tokom vikinškog doba (8.-11.v) značio je težak i neprekidan rad. Većina farmera gajila je dovoljno žitarica da prehrani porodicu, radnike (ukoliko ih je imala) i životinje. "Vikinzi" su zapravo ponajviše bili farmeri, iako su povremeno lovili ribu, trgovali i gusarili. Vikinške farme su u proseku bile male, osim ako gazda nije bio veoma bogat. Neki farmeri više su voleli izolaciju dok su se drugi udruživali u neke vrste farmerskih naselja.

Sledeće životinje gajile su se na vikinškim farmama:krave,ovce, koze, svinje, guske, patke, kokoške

Od povrća koje je gajeno najpopularnije je bilo sledeće: razne vrste kupusa, beli luk, crni luk, praziluk, repa, pasulj, grašak

A od žitarica: ječam, raž,ovas


S obzirom na to da su skandinavske zime bile vrlo oštre, životinje su tokom zime morale da žive zajedno sa ljudima. To je značilo i da je farmer mora biti snabdeven sa dovoljnom količinom sena, da bi stoka mogla da prežive zimu. Osim bašti u kojima su gajili povrće, neki farmeri vikinškog doba imali su i voćnjake sa jabukama.

Kada bi muškarci odlazili u ribolov, trgovinu ili gusarenje, žene su vodile farmu. Zbog toga su žene imale malo više moći u vikinškom društvu, više nego žene drugih naroda u to doba (položajem žena bavili smo se u posebnom tekstu). Deca nisu išla u školu. Sve što su trebala da nauče, učila su od svojih roditelja - devojčice da se bave ženskim poslovima, a dečaci - radu na farmi i onom van farme :).



Tokom leta, stoka je odvođena u predele sa većom nadmorskom visinom, što je praksa česta među stočarima. Svinje su puštane da se slobodno hrane sve do zimskog perioda kada bi dolazilo vreme za svinjokolj. Konji su držani u blizini farme jer su služili za transport i vuču. One životinje koje su služile za mužu takođe nisu odvođene u brda. Mlečni proizvodi su se, inače, cenili više od mesa. Farmeri vikinškog doba znali su da spravljalju sir, surutku, maslac, mlaćenicu...

Nažalost, ne znamo mnogo o vikinškom oruđu jer je malo toga ostalo sačuvano tokom perioda od 1000 godina. Znamo da se koristio neki primitivan plug koji se nazivao "ard" i da su imali magijske obrede vezane za to oruđe. Praznik blagosiljanja pluga slavi se i danas među Asatruancima.

Prevod teksta "Life on a Viking farm" - https://www.historyonthenet.com/life-on-a-viking-farm



петак, 24. јануар 2020.

Vatra i Led



Osnovni elementi u nordijskoj mitologiji su Vatra i Led. Mešanjem ove dve sile nastaje svet. Oni su kao Jin i Jang, jedno drugo prožimaju, u večitom kosmičkom plesu. I jedna i druga sila značajne su za funkcionisanje našeg sveta, bez jedne i druge se ne može. Tačnije, bez njihovog međusobnog odnosa, ove HARMONIJE SUPROTNOSTI.

Led je sila kristalizacije i skupljanja, Vatra - rastvaranja i širenja. Još je grčki filozof Empedokle govorio da se svemir širi i skuplja, mnogo pre nego što je nauka to pokazala. Radi se zapravo o smeni kosmičkih ciklusa, Braminom udahu i izdahu, Svarogovom danu i Svarogovoj noći. Po Empedoklu ovo se dešava pod dejstvom dve kosmičke sile- Ljubavi i Mržnje. To su, dakle, u oblasti fizike - Led i Vatra.


I jedan i drugi princip su istovremeno kreativni i destruktivni. Tokom zime Led može doneti smrt i uništenje, ali u Ledu je takođe seme života. Ližući primordijalni Led, krava Audhumla oslobađa prvo živo biće, diva Imira. Što se Vatre tiče, jasno je kako ova sila može biti stvarajuća, jer toplota daje život. Vatra je destruktivna, ali pročišćujuća sila, bez koje novi svet ne bi mogao da se rodi.

Pre nego što nastupi Sumrak Bogova, Ragnarok - dolazi do smene perioda Leda i perioda Vatre. Oni plešu poslednji put u jednom kosmičkom ciklusu. Prvo nastupa Ledeno doba, Velika Zima, Fimbulvetr. Onda dolazi do kosmičkog požara. Zatim sve kreće iz početka....