субота, 24. децембар 2016.

Havamal




111.                  Vreme je za bajanje
            sa stolice Thula,
            bejah kraj izvora Urd;
            videh i ćutah,
            videh i mislih
            slušah šta zboriše ljudi.

112.                  O runama zboriše
            i malo tog sakriše
            što beše iz runa pročitano;
            kraj sale Harove
            u sali Harovoj
            slušah Harov govor:[1]

113.                  Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne ustaj noću
            osim ako ne uhodiš
            nekog, ili ideš
            na ono mesto.

114.                  Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            u naručju proročice
            nemoj spavati
            jer ćete začarati.

115.                  Začaraće te tako
            da više nećeš slušati
            savete, ili reči kralja;
            hrana će ti se gaditi
            bez radosti bićeš
            pašćeš u tegoban san.

116.                  Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne zavodi nikad
            tuđu ženu
            niti pak žudi
            za ljubavlju njenom.

117.                  Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ako putovati želiš
            preko planina i zaliva
            dovoljno hrane
            sa sobom ponesi.

118.                  Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ako te nesreća zadesi,
            zlom čoveku o tom' nemoj zboriti
            takav loš prijatelj ti se nikad neće
            na iskrenosti zahvaliti.

119.                  Videh čoveka
            što smrtno ranjen leži
            zbog reči neke zle žene;
            lažljiv jezik zadade mu
            smrtni udarac
            a lažne behu sve reči izrečene.

120.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ako prijatelja imaš
            kom potpuno veruješ
            posećuj ga često;
            jer šipražje obrasta
            i trava visoka
            put koji ne gazi niko.

121.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            dok si živ nauči
            da lečiš ljude
            u razgovoru nek' pravedan
            kraj tebe bude.

122.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne budi prvi koji će
            prijateljstvo raskinuti
            tuga izjeda srce
            kada sve svoje misli
            ne možeš s drugim podeliti.

123.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            nemoj trošiti
            nijednu reč
            na razgovor s budalom.

124.              Jer nikad se neće
            loš čovek
            za dobro delo zahvaliti;
            al' dobar čovek
            kroz pohvale čini
            da ti i drugi budu naklonjeni.

125.              Pravi prijatelj je
           onaj kom' možeš
           svu svoju dušu otvoriti;
           nešta gore nije od
           prevrtljivog jezika
           loš drug je onaj što samo laska.

126.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            na svađu s budalom
            ne troši ni tri reči
            često popušta bolji
            gde napada lošiji.

127.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne pravi obuću
            nit' drške za oružje
            osim za samog sebe;
            ako je loše oružje,
            ako obuća žulja
            loše će ljudi misliti o tebi.

128.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ako zlo slutiš
            neprijatelja izazovi
            ne budi prijatelj s njim.

129.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            nikad se lošem
            nemoj radovati
            već nek' te raduje
            samo dobro što je.

130.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            nikad gore ne gledaj
            kad si usred bitke
            (ljudi su tad kao zveri)
            da te ne bi začarali duhovi.

131.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            želiš li da stekneš
            naklonost žene
            i da lepo provedeš vreme s njom
            obećanja joj daj
      i brzo ih ispunjavaj
      svako voli da dobije poklon.

132.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            budi oprezan
            al' ne i strašljiv
            najoprezniji s pivom budi
            i sa tuđom ženom
            i treće, čuvaj se
            da te ne prevare lopovi.

133.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            nemoj izrugivati
            ni izlagati preziru
            gosta ili putnika
            što dođe ti u halu.

134.              Često ne zna sigurno
            onaj što sedi u kući
            kakav mu čovek dođe u goste;
            niko nije tako dobar
            da je bez mane
            niti tako loš da ništa ne ume.

135.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne rugaj se nikad
            sedokosom pevaču
            često pametno zbore stari
            (iz sasušenog meha
             često dolaze saveti mudri
             iako visi međ' kožama
             i ljulja međ' krznima
             i njiše među sirištima).[2]

136.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            ne grdi gosta
            nit' mu pokazuj vrata
            brini se dobro o siromasima.

137.              Jaka je greda
            koja se podiže
            da bi svi mogli ući;
            poklanjaj prstenje
            i svi će želeti
            da ti se dobro desi.

138.              Savetujem ti, Lodfafnire,
            moje savete slušaj
            koristiće ti ako ih čuješ
            usvoji ih, i bićeš srećan:
            kada pivo piješ
            traži snagu zemlje
            zemlja svu tečnost pije,
            ona pijanstvo leči,
            dok vatra leči bolest,
            hrast je protiv srdobolje.
            klas je protiv mađije,
            raž je protiv svađe,
            mesec protiv besa,
            travke protiv stočne kuge
            rune protiv rana,
            protiv poplave zemlja.       




[1] U Proznoj i Poetskoj Edi nailazimo na par slučajeva u kojima ličnosti govore o sebi u trećem licu jednine. Ovde Odin govori o svojim sopstvenim rečima dok u originalnoj Voluspi proročica ponekad govori o sebi kao o nekom drugom. U Proznoj Edi Odin govori iz usta čak tri ličnosti― Hara, Jafnhara i Tridija.

[2] Neki evropskih narodi, među njima i stari Germani stavljali su životinjske kože, kosti i iznutrice iznad ognjišta, a ovi ostaci životinja najčešće su služili kao amajlije.

Нема коментара:

Постави коментар